„U vinu je istina“. Istine i legende o vinu se prepliću već vjekovima.

Kažu da je Dionis, Bog vina, jedini od dvanaest Bogova, koji je sjedio, sa desne strane Zevsove, imao privilegiju da svake godine, u mjesecu septembru, siđe sa Olimpa, projuri kroz vinograde i svrati u domaćinske podrume. Napije se vina, a ono najbolje ponese sa sobom, kao dar ostalim Bogovima.

Za Noja, jedni kažu, da se napio vina i tako ohrabren, spasio se potopa. Drugi kažu, da je Noje, poslije potopa, prvi zasadio lozu i pio njene opijajuće sokove, a kako je neiskusan bio, često se opijao.

Bilo kako bilo, istina je da se loza, grožđe i vino, srijeće gotovo u svim zemljama i na svim meridijanima.

Još trideset vijekova prije Hrista, vino je bilo jedino piće kojim se faraon ispraćao na onaj svijet.

U Kini, Li Po, najcjenjeniji i najpoznatiji pisac iz osmog vijeka, kako legenda kaže, umro je pijan u pokušaju da uhvati odraz mjeseca u vodi.

Kažu da je Isus na Tajnoj večeri, pružajući putir svojim apostolima rekao: „Ovo je krv moja, krv Novog zavjeta, koja će se proliti za mnoge“.

Persijanci u svojim legendama spominju čudnovat izvor iz koga teče vino, a ko se napije sa njegovog izvora, ostaje besmrtan.